Vlasnici kućnih ljubimaca odgovorni su za prehranu svog psa ili mačke, osim ako se oni redovito ne hrane lešinarstvom ili ne love plijen. Ako vlasnici izaberu neprikladnu prehranu, posljedice mogu biti vrlo ozbiljne: manjak ili višak hranjivih tvari može uzrokovati slab rast, razvojne poremećaje, ozbiljne bolesti pa čak i smrt.
Prema autoru, uobičajene bolesti povezane s prehranom uključuju deformacije kostura (rascjep nepca, kutne deformacije udova, metaboličke bolesti kostiju sa spontanima prijelomima, egzostozama i bolovima uzrokovanim hipervitaminozom A te – vjerojatno – fragmentaciju medijalnog koronoidnog nastavka (Davies i sur., 2017a)), kroničnu hiperkalcemiju zbog hipervitaminoze D (koja može uzrokovati kalcifikaciju mekih tkiva i smrt), kožne lezije (uzrokovane prehrambenim deficitima koji oponašaju alergije na hranu), pansteatitis te gastrointestinalne smetnje, uključujući proljev.
Nepridržavanje prehrambenih smjernica
Europska udruga industrije hrane za kućne ljubimce (FEDIAF) tvrdi: "Uloga proizvođača hrane za kućne ljubimce jest osigurati sigurnu, hranjivu hranu za kućne ljubimce koja je u skladu s propisima EU-a." Industrija je strogo regulirana s više od 50 zakonodavnih akata.
Pravno gledano, ako je hrana za kućne ljubimce označena kao "potpuna", mora osigurati svu energiju i sve esencijalne hranjive tvari potrebne ciljanoj životinjskoj vrsti, u ispravnim količinama, pa bi se vlasnici trebali moći osloniti na tu tvrdnju. Međutim, istraživanja su pokazala da hrana označena kao potpuna često ne sadrži sve sastojke koje bi trebala imati.
U jednoj studiji o hrani za kućne ljubimce u Ujedinjenom Kraljevstvu, koja je bila označena kao potpuna (Davies i sur., 2017b), samo 6 % (6 od 97) mokre hrane i 38 % (30 od 80) suhe hrane bilo je u potpunosti u skladu sa smjernicama FEDIAF-a za minerale i elemente u tragovima. Dakle, velika većina (79 %) nije uspjela osigurati sve esencijalne minerale i elemente u tragovima na koje ih zakon obvezuje; na primjer, 20 % (1 od 5) mokre hrane nije sadržavalo dovoljno bakra.
Ovaj problem nije ograničen samo na Ujedinjeno Kraljevstvo: širom svijeta su znanstvenici, analizirajući potpunu hranu za kućne ljubimce, utvrdili da većina nije u skladu sa smjernicama i/ili ne sadrži sastojke navedene na etiketi.
Mnogim proizvodima nedostaju osnovne hranjive tvari (Dodd i sur., 2021.; Zafalon i sur., 2020.; Kazimierska i sur., 2020.; Burdett i sur., 2018.; Kritikos i sur., 2018.; Davies i sur., 2017.; Gosper i sur., 2016.; Hill i sur., 2009.; Heanes, 1990.). Neki sadrže prekomjerne količine hranjivih tvari, ponekad čak i iznad zakonski dopuštenih i sigurnih granica (Kazimierska i sur., 2020.; Brunetto i sur., 2019.; Pereira i sur., 2018.; Davies i sur., 2017b). Neki proizvodi koji tvrde da sadrže isključivo proteine određene vrste bili su kontaminirani proteinima drugih životinjskih vrsta (Pagani i sur., 2018).
Očito je da neki proizvođači hrane za kućne ljubimce obmanjuju javnost i svoje proizvode predstavljaju kao potpune, iako to nisu. To je nepravedno prema tvrtkama koje ulažu napore da bi bile u skladu sa smjernicama FEDIAF-a – na primjer, korištenjem fiksnih formula (koje smanjuju varijacije u sastavu između serija) i analizom proizvoda nakon proizvodnje kako bi se osigurala usklađenost.
Trading Standards (inspekcija za trgovinu) odgovorna je za nadzor nad industrijom hrane za kućne ljubimce, ali nema dovoljno resursa i hrana za kućne ljubimce nije ni blizu vrha njihove liste prioriteta. Advertising Standards Agency (ASA) odgovorna je za nadzor nad obmanjujućim tvrdnjama u oglašavanju (uključujući deklaracije hrane za kućne ljubimce) i učinkovito reagira na pritužbe.
Autor je prije nekoliko godina prijavio jednu tvrtku koja je davala nezakonite tvrdnje (uključujući izravne zdravstvene tvrdnje), pri čemu je utvrđeno da krši zakon, te joj je naloženo da ukloni tvrdnje s etiketa; međutim, bilo joj je dopušteno da i dalje prodaje svoje nezakonito označene proizvode sljedećih 18 mjeseci, bez ikakve druge kazne. Također, VMD (Veterinary Medicines Directorate) nije poduzeo nikakve mjere, osim što je pozvao tvrtku da ukloni svoju nezakonitu i neutemeljenu zdravstvenu tvrdnju.
Deklaracije – nedostatak pojedinosti i obmanjujuće informacije
Potrošači imaju pravo vjerovati da su informacije na deklaraciji hrane za kućne ljubimce jasne, točne i neobmanjujuće. Zakonodavstvo koje regulira standarde oglašavanja osmišljeno je kako bi osiguralo da proizvođači mogu iznositi samo tvrdnje koje su istinite i dokazive, te da te tvrdnje ne dovode potrošače u zabludu. Nažalost, na gotovo sve informacije na sadašnjim deklaracijama hrane za kućne ljubimce ne može se pouzdano osloniti kao na transparentne i točne.
Riječ "potpuna" trebala bi vlasnicima kućnih ljubimaca jamčiti da hrana sadrži sve što njihovi ljubimci trebaju i da je sigurna za dugotrajnu prehranu. Kao što je već spomenuto, budući da hrana za kućne ljubimce često nije u skladu sa smjernicama FEDIAF-a, mnogi ljubimci dobivaju hranu koja ne zadovoljava njihove minimalne potrebe za esencijalnim hranjivim tvarima, a potrošači se ne mogu osloniti na te tvrdnje kao na vjerodostojne.
Neka hrana za kućne ljubimce označena je kao "dopunska". Autorovo iskustvo pokazuje da vlasnici kućnih ljubimaca ne znaju što taj pojam znači i nisu svjesni da takva hrana ne zadovoljava sve prehrambene potrebe njihovih ljubimaca. Autor se susreo s vlasnicima koji svojim ljubimcima daju dopunsku hranu kao jedini obrok – najčešće zato što je jeftinija. Taj pojam trebalo bi zamijeniti alternativnim, jasnijim opisom, poput "nepotpuna".
Osim toga, upute za hranjenje dopunskom hranom trebale bi sadržavati detaljno objašnjenje prehrambenog profila hrane koju je potrebno kombinirati s njom, kako bi zajedno činile potpun i uravnotežen obrok. Mogle bi sadržavati i upozorenja: "Ne hranite svog kućnog ljubimca isključivo ovom hranom – to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema."
Prema zakonu, proizvođač hrane za kućne ljubimce smije tvrditi da hrana sadrži proteine određene vrste – na primjer "večera s govedinom" – ako sadrži najmanje 4 % govedine. Ostatak može biti uglavnom svinjetina ili perad.
To dovodi potrošače u zabludu (Maine et al, 2015), a neki od njih – na primjer oni s vjerskim uvjerenjima koji ne žele hraniti svoje ljubimce svinjetinom – mogli bi biti zgroženi kada saznaju da je hrana njihova psa, označena kao "večera s govedinom", zapravo sadržavala uglavnom svinjske proteine. (Maine et al, 2015).
Postoje slučajevi u kojima proizvod može sadržavati po 4 % različitih vrsta proteina (na primjer govedinu, janjetinu, piletinu i zeca), a može se prodavati pod različitim oznakama koje navode svaku vrstu zasebno ili njihove kombinacije – iako je u svim limenkama potpuno ista hrana. Potrošači koji biraju između tih varijanti su dovedeni u zabludu jer vjeruju da svojem ljubimcu nude raznovrsnu prehranu, iako mu zapravo stalno daju istu hranu.
Proizvođači nisu obavezni navesti vrstu iz koje potječu proteini u njihovoj hrani i mogu koristiti opće izraze poput "meso i prerađevine životinjskog podrijetla". To je donekle razumljivo jer većina proizvođača kupuje sirovine na otvorenom tržištu i, ovisno o dostupnosti i cijeni, može u svakoj seriji koristiti različite izvore proteina. Bilo bi nepraktično i skupo tiskati nove etikete za svaku seriju; no krajnji rezultat je da potrošači nemaju pojma koje vrste ili dijelovi životinja se nalaze u hrani, jer riječ "meso" može označavati bilo koji dio trupa. Vlasnici često nisu svjesni da oznaka "okus piletine" ne znači da proizvod sadrži pileće meso – može sadržavati samo aromu piletine.
Marketinška slika na etiketi može prikazivati lijepi pileći file ili mesni gulaš sličan ljudskoj hrani, ali neka vas to ne zavara. Ponekad ono što u proizvodu izgleda kao meso ili jetra zapravo su teksturirani biljni proteini oblikovani tako da izgledaju kao meso. Sve to ponovno dovodi potrošača u zabludu – on ne zna da ono što vidi nije isto kao naziv hrane ili slika na etiketi. Nema ništa loše u korištenju tehnologije kako bi hrana za kućne ljubimce izgledala "ljudskije", ali potrošač ima pravo znati što zapravo kupuje.
Pravila o deklariranju sastava hrane treba temeljito pregledati i revidirati. Kod mokre hrane za kućne ljubimce mora biti navedena količina vode, što je korisno ako želite izračunati sadržaj na osnovi suhe tvari, dok kod suhih proizvoda to nije obavezno, pa morate nagađati ili tražiti točnu analizu od proizvođača. Niti jedna hrana za kućne ljubimce ne mora navoditi udio ugljikohidrata (dušično slobodni ekstrakt); taj propust je štetan i dovodi u zabludu. Kod suhih proizvoda ugljikohidrati su glavni izvor energije, a budući da ni sadržaj vode nije obavezan na deklaraciji, stvarni udio ugljikohidrata nije moguće izračunati s korisnom točnošću na temelju navedenih podataka.
Potrošači i veterinarski stručnjaci trebaju znati da je dopušteno da se serije hrane razlikuju od deklaracije na etiketi – za glavne sastojke poput proteina i masti, odstupanje može biti do 3 % u oba smjera u odnosu na deklariranu tipičnu analizu. To znači da između različitih serija može postojati razlika do 6 %. Za manje važne sastojke dopušteno je odstupanje do 12,5 %, pa razlika između dvije serije može biti i do 25 %. To je dopušteno zbog praktičnosti i poteškoća u preciznom doziraju sastojaka tijekom proizvodnje. Pretpostavlja se da će se u određenom vremenskom razdoblju varijacije između serija prosječno izjednačiti s deklariranom analizom.
Zdravstveni rizici zbog patogenih mikroorganizama i toksina
Hranjenje pasa i mačaka sirovim mesom značajno se povećalo.
Dobro je dokumentirano da sirovo meso može sadržavati patogene mikroorganizme, a mnogi od njih su zoonotski (Davies et al, 2019; Hellgren et al, 2019; van Bree et al, 2018; Nilsson, 2015; Nemser et al, 2014).
Prema važećim zakonima, proizvođači hrane na bazi sirovog mesa obavezni su testirati svoje proizvode samo na Enterobacteriaceae i Salmonellu, iako zoonotske infekcije koje se prenose sirovim mesom uključuju i brojne druge patogene, uključujući Brucellu, Campylobacter, Clostridiju, Escherichia coli, Listeriju, Mikobakterije, Salmonellu, Yersiniju, toksoplazmozu, norovirus, pseudobjesnilo i ptičju gripu.
U SAD-u je Uprava za hranu i lijekove (FDA) savjetovala vlasnicima kućnih ljubimaca da ne hrane svoje životinje sirovom hranom zbog rizika za ljude uzrokovanog prisutnošću Salmonele i Listerije monocytogenes, a ti proizvodi često bivaju povučeni s tržišta nakon što kontrole otkriju prisutnost ovih uzročnika infekcija.
Nedavno je u Ujedinjenom Kraljevstvu zdravlje ljudi bilo ugroženo zbog prisutnosti bTB kod mačaka (O'Halloran et al, 2019; 2018) i pasa (Phipps et al, 2018) koji su hranjeni sirovim mesom. Bilo je pogođeno oko 100 mačaka, od kojih su neke uginule, a izbijanje bolesti potjecalo je iz komercijalno proizvedenog sirovog mesa divljači. U prethodnoj epidemiji tuberkuloze kod mačaka, dva vlasnika su se zarazila od svojih ljubimaca (Gibbens, 2014; Roberts et al, 2014).
Još ozbiljnije, 2018. godine Zavod za javno zdravstvo Engleske (Public Health England) izvijestio je o izbijanju infekcije E. coli (STEC) O157 PT 21/28 Stx2, koja proizvodi Shiga toksin, u Engleskoj, pri čemu su četiri pacijenta razvila hemolitičko-uremički sindrom, a jedna osoba je preminula. Ti ljudi (od kojih su troje bila djeca) zarazili su se nakon kontakta sa psima koji su bili hranjeni sirovom hranom (n=3) i sirovim buragom (n=1; Public Health England, 2018).
Autor je svjestan da bi neki uredi za trgovinske standarde u Ujedinjenom Kraljevstvu rado zatvorili proizvođače sirove hrane za kućne ljubimce zbog ponavljajućih slučajeva puštanja na tržište proizvoda kontaminiranih patogenom Salmonellom ili L. monocytogenes (prepoznato javnozdravstveno riziko; Dhama et al, 2015).
Sa zakonskog stajališta, tvrtke ne bi smjele prodavati proizvode koji predstavljaju rizik za zdravlje, iako, kao u slučaju L. monocytogenes, provjera prisutnosti nekih poznatih zoonotskih patogena koji se prenose mesom nije izričito propisana važećim zakonodavstvom.
Možda nije realno očekivati da će se hrana za kućne ljubimce na bazi sirovog mesa u potpunosti zabraniti, no autor smatra da je sasvim jasno da vlada mora uvesti zakonodavstvo koje će omogućiti proizvođačima da provjeravaju prisutnost više patogena nego što je to trenutno slučaj. Također je potrebno provoditi nadzor i nasumične analize proizvoda na tržištu kako bi se uklonili zdravstveni rizici za životinje i ljude, a potrošači moraju biti upoznati s ozbiljnim zdravstvenim rizicima koje sa sobom nosi hranjenje sirovom hranom.
Više od 75 pasa u SAD-u je 2005. godine uginulo nakon što su pojeli hranu za kućne ljubimce kontaminiranu aflatoksinima, a stotine su razvile ozbiljne probleme s jetrom. Iako su izbijanja rijetka, sumnje na toksičnost mikotoksina redovito se javljaju.
Prema mišljenju autora, trebalo bi uvesti zakonodavstvo za smanjenje rizika tako da se od proizvođača hrane za kućne ljubimce zahtijeva da osiguraju da sastojci žitarica nisu kontaminirani prije nego što se koriste u proizvodnji hrane. U SAD-u je smanjenje rizika koje predstavljaju mikotoksini uključeno u pravilo o preventivnoj kontroli hrane za životinje, u skladu sa Zakonom o modernizaciji sigurnosti hrane.
Zaključci
Trenutno zakonodavstvo o označavanju hrane za kućne ljubimce nije adekvatno, ne pruža sve informacije koje potrošači trebaju i s pravom očekuju, a proizvođačima omogućuje da daju istinite, ali zavaravajuće marketinške tvrdnje koje zbunjuju potrošače.
Većina hrane za kućne ljubimce u Ujedinjenom Kraljevstvu označene kao „potpuna“ očito to nije, a neke mogu uzrokovati kliničke bolesti ako se koriste kao jedini obrok. Taj segment industrije zahtijeva nadzor kroz nasumično uzorkovanje radi provjere usklađenosti s FEDIAF-om, a samoprijava više ne bi trebala biti prihvatljiva.
Potrebno je dodatno zakonodavstvo za identifikaciju kontaminirane hrane kako bi se smanjio rizik od po život opasnih infekcija ili toksina. Vlasnici kućnih ljubimaca danas očekuju veću transparentnost i žele znati što se nalazi u hrani koju daju svojim životinjama. Nepravedno je što nitko proaktivno ne nadzire ovu industriju radi zaštite interesa potrošača, a potrošači ne mogu razlikovati između usklađenih i neusklađenih proizvođača.
Velik dio važećeg zakonodavstva, prema mišljenju autora, više ne ispunjava svoju svrhu i potrebno ga je temeljito revidirati.
Iz svih navedenih razloga, sada bi bio pravi trenutak da Ujedinjeno Kraljevstvo unaprijedi svoje propise o hrani za kućne ljubimce.
Brunetto MA, Zafalon RVA, Teixeira FA, Vendramini THA, Rentas MF, Pedrinelli V, Risolia LW and Macedo HT (2019). Phosphorus and sodium contents in commercial wet foods for dogs and cats, Veterinary Medicine and Science 5(4): 494-499.
Burdett SW, Mansilla WD and Shoveller AK (2018). Many Canadian dog and cat foods fail to comply with the guaranteed analyses reported on packages, Canadian Veterinary Journal 59(11): 1,181-1,186.
Davies RH, Lawes JR and Wales AD (2019). Raw diets for dogs and cats: a review, with particular reference to microbiological hazards, Journal of Small Animal Practice 60(6): 329-339.
Davies M, West J, Williams C and Gardner DS (2017a). Mineral status in canine medial coronoid process disease: a cohort study using analysis of hair by mass spectrometry, Veterinary Record 180(18): 448.
Davies M, Alborough R, Jones L, Davis C, Williams C, Gardner DS (2017b). Mineral analysis of complete dog and cat foods in the UK and compliance with European guidelines, Scientific Reports 7(1): 17107.
Dhama K, Karthik K, Tiwari R, Shabbir MZ, Barbuddhe S, Malik SVS and Singh RK (2015). Listeriosis in animals, its public health significance (food-borne zoonosis) and advances in diagnosis and control: a comprehensive review, Veterinary Quarterly 35(4): 211-235.
Dodd SAS, Shoveller AK, Fascetti AJ, Yu ZZ, Ma DWL and Verbrugghe A (2021). A comparison of key essential nutrients in commercial plant-based pet foods sold in Canada to American and European canine and feline dietary recommendations, Animals (Basel) 11(8): 2348.
Gibbens N (2014). Mycobacterium bovis infection in cats, Veterinary Record 174(13): 331-332.
Gosper EC, Raubenheimer D, Machovsky-Capuska GE and Chaves AV (2016). Discrepancy between the composition of some commercial cat foods and their package labelling and suitability for meeting nutritional requirements, Australian Veterinary Journal 94(1-2): 12-17.
Heanes DL (1990). Vitamin A concentrations in commercial foods for dogs and cats, Australian Veterinary Journal 67(8): 291-294.
Hellgren J, Hästö LS, Wikström C, Fernström L-L and Hansson I (2019). Occurrence of Salmonella, Campylobacter, Clostridium and Enterobacteriaceae in raw meat-based diets for dogs, Veterinary Record 184(14): 442.
Hill RC, Choate CJ, Scott KC and Molenberghs G (2009). Comparison of the guaranteed analysis with the measured nutrient composition of commercial pet foods, Journal of the American Veterinary Medical Association 234(3): 347-351.
Kazimierska K, Biel W and Witkowicz R (2020). Mineral composition of cereal and cereal-free dry dog foods versus nutritional guidelines, Molecules 25(21): 5173.
Kritikos G, Weidner N, Atkinson JL, Bayle J, van Hoek I and Verbrugghe A (2018). Quantification of vitamin D3 in commercial dog foods and comparison with Association of American Feed Control Officials recommendations and manufacturer-reported concentrations, Journal of the American Veterinary Medical Association 252(12): 1,521-1,526.
Maine IR, Atterbury R and Chang K-C (2015). Investigation into the animal species contents of popular wet pet foods Acta Veterinaria Scandinavica 57(1): 7.
Nemser SM, Doran T, Grabenstein M, McConnell T, McGrath T, Pamboukian R, Smith AC, Achen M, Danzeisen G, Kim S, Liu Y, Robeson S, Rosario G, Wilson KM, Reimschuessel R (2014). Investigation of Listeria, Salmonella, and toxigenic Escherichia coli in various pet foods, Foodborne Pathogens and Disease 11(9): 706-709.
Nilsson O (2015). Hygiene quality and presence of ESBL-producing Escherichia coli in raw food diets for dogs. Infection Ecology and Epidemiology 5: 28758.
O’Halloran C, Ioannidi O, Reed N, Murtagh K, Dettmering E, Van Poucke S, Gale J, Vickers J, Burr P, Gascoyne-Binzi D, Howe R, Dobromylskyj M, Mitchell J, Hope J and Gunn-Moore D (2019). Tuberculosis due to Mycobacterium bovis in pet cats associated with feeding a commercial raw food diet, Journal of Feline Medicine and Surgery 21(8): 667-681.
O’Halloran C, Gunn-Moore D, Reed N, Vickers J, Dettmering E, Ioannidi O and Murtagh K (2018). Mycobacterium bovis in pet cats, Veterinary Record 183(16): 510.
Pagani E, Soto Del Rio MLD, Dalmasso A, Bottero MT, Schiavone A and Prola L (2018). Cross-contamination in canine and feline dietetic limited-antigen wet diets, BMC Veterinary Research 14(1): 283.
Pereira AM, Pinto E, Matos E, Castanheira F, Almeida AA, Baptista CS, Segundo MA, Fonseca AJM and Cabrita ARJ (2018). Mineral composition of dry dog foods: impact on nutrition and potential toxicity, Journal of Agricultural and Food Chemistry 66(29): 7,822-7,830.
Phipps E, McPhedran K, Edwards D, Russell K, O’Connor CM, Gunn-Moore DA, O’Halloran C, Roberts T and Morris J (2018). Bovine tuberculosis in working foxhounds: lessons learned from a complex public health investigation, Epidemiology and Infection 147: e24.
Public Health England (2018). Investigation into an outbreak of Shiga toxin producing Escherichia coli (STEC) O157 PT 21/28 Stx2 in England, August 2017, https://assets.publishing.service.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/765498/STEC_O157_PT21.28_Outbreak_Report.pdf
Roberts T, O’Connor C, Nuñez-Garcia J, de la Rua-Domenech R and Smith NH (2014). Unusual cluster of Mycobacterium bovis infection in cats, Veterinary Record 174(13): 326.
van Bree FPJ, Bokken GCAM, Mineur R, Franssen F, Opsteegh M, van der Giessen JWB, Lipman LJA and Overgaauw PAM (2018). Zoonotic bacteria and parasites found in raw meat-based diets for cats and dogs, Veterinary Record 182(2): 50.
Zafalon RVA, Risolia LW, Vendramini THA, Ayres Rodrigues RB, Pedrinelli V, Teixeira FA, Rentas MF, Perini MP, Alvarenga IC and Brunetto MA (2020). Nutritional inadequacies in commercial vegan foods for dogs and cats, PLoS One 15(1): e0227046.