Obavezno čipiranje mačaka – korak prema odgovornijem odnosu

Označavanje se provodi mikročipom u skladu s Pravilnikom o označavanju i registraciji kućnih ljubimaca. Uz to zakon propisuje prijelazno razdoblje do 1. siječnja 2027. To znači da vlasnici ne moraju odmah čipirati mačke, već imaju godinu i četiri mjeseca da to učine.

U tom prijelaznom razdoblju država potiče čipiranje i kroz sufinanciranje, koje vlasnicima gotovo u potpunosti uklanja financijski teret označavanja. Naime, Republika Slovenija pokriva veterinarskim organizacijama do 30 € troška označavanja i prijave mačke, pa će cijena za vlasnike iznositi samo 2,89 € (puna cijena s upisom trenutno je 32,89 €).

Sama novost izazvala je prilično burne reakcije, što je i bilo očekivano. Protiv nisu samo oni koji na mačke gledaju kao na jeftine ili besplatne lovce miševa koji dolaze, razmnožavaju se, nestaju ili ugibaju kako god već… Skeptični su i mnogi odgovorni vlasnici mačaka, volonteri udruga za zaštitu životinja, hranitelji koji brinu o napuštenim životinjama... Trenutno je raskorak između stvarnosti i ove odredbe velik. Zato se javljaju sumnje i pitanja na koja ćemo svi morati pričekati odgovore – ili ćemo ih sami ispisati svojim djelima.

Obavezno čipiranje mačaka izvrstan je primjer konstitutivne funkcije prava

Pravna teorija često dijeli funkcije prava na dvije vrste:

Deklarativna (opisna) funkcija prava je ona gdje pravo slijedi stvarno stanje i samo „deklariše“ (potvrđuje) ono što se već u društvu uvriježilo. Zakonodavac tu reagira na društvene okolnosti i pravno ih uređuje. Primjeri su npr. nove vrste kaznenih djela vezanih uz internet ili izmjene prometnog zakonodavstva zbog povećanih mogućnosti automobila itd.

Konstitutivna (usmjeravajuća) funkcija prava je ona gdje pravo stvara nova pravila koja još nisu spontano oblikovana u društvu, već ih zakonodavac unosi kako bi društvo usmjerio ili potaknuo razvoj u određenom smjeru.

Vjerojatno je točno da će zakon neko vrijeme biti više »mrtvo slovo na papiru«, jer praksa neće slijediti nove zahtjeve. Ipak, on usmjerava društvo naprijed – prema drukčijem odnosu prema mačkama (i šire, prema životinjama). S vremenom bi trebao donijeti veću odgovornost vlasnika, manje napuštenih mačaka i bolju zaštitu svih životinja.

Podsjetimo: i 2003. godine, kada je postalo obavezno čipiranje pasa, javnost je bila podjednako podijeljena. Danas čak i najveći tadašnji protivnici teško nalaze argumente protiv.

Zato je obavezno čipiranje mačaka važan korak prema tome da i mačke u našim mislima i djelima dobiju položaj naših prijatelja. Većini ljudi ne čini se ispravnim da se psi slobodno šeću naokolo, da se nekontrolirano razmnožavaju, a da potom te štence vlasnici bace u smeće, potok ili bilo gdje… Obavezno označavanje mačaka znači korak dalje od razmišljanja da će se mačka već nekako snaći i korak bliže tome da mačka postane naša prijateljica. Najbolja ili druga najbolja – to i nije važno.

Izmjena zakona usmjerava nas prema društvu koje je ljubaznije, gdje se prema životinjama postupa s više poštovanja i brige. Koliko ćemo u tome biti uspješni i koliko brzo će slova na papiru oživjeti i mačkama donijeti dostojniji život, ovisi o svima nama. Nijedan inspektor, nijedna državna ustanova, nijedna zaprijećena kazna ne može se useliti u naše glave (i srca) i tamo usmjeravati naše misli i posljedično djela. Ali možemo pokušati krenuti naprijed kao društvo – s kolektivnom sviješću i (su)stvaranjem ozračja naklonjenog pozitivnim promjenama.

Izvor: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti životinja (ZZZiv-G)