Vlasnici kućnih ljubimaca odgovorni su za prehranu svojih pasa ili mačaka. Pri tome se obično oslanjamo na podatke koje čitamo na deklaracijama i etiketama.
U časopisu VetTimes u prosincu 2022. objavljen je odličan članak veterinara i nutricionističkog stručnjaka dr. Mikea Daviesa o hrani za kućne ljubimce (koja je većinom mesna).
Između ostalog, otkriva:
Autor dalje problematizira i nejasna označavanja te razne mogućnosti obmanjivanja potrošača. Na primjer, potpuno ista mesna hrana može se prodavati kao različiti "okusi" (pileći, goveđi itd.), ako sadrži barem 4 % dotične životinje. Potrošači koji biraju između tih varijacija vjeruju da pružaju raznoliku prehranu svom ljubimcu, a u stvarnosti – hrana je potpuno ista.
Cijeli prijevod članka dostupan je ovdje (klik).
Globalni trendovi poput rasta broja stanovnika, sve veće konkurencije za izvore proteina, uništavanja okoliša i etičkih dvojbi vezanih uz iskorištavanje životinja potiču razvoj biljne hrane za kućne ljubimce. No, mnogi potrošači zbog sumnji u prehrambenu adekvatnost takve hrane još uvijek odbijaju tu mogućnost i odlučuju se za prehranu koja nije u skladu s njihovim vrijednostima.
Studija Knight A. i Light N. (2021) uključila je osim 19 mesnih proizvoda i 10 veganskih, gotovo veganskih ili vegetarijanskih proizvoda za kućne ljubimce.
I ova studija pokazala je da postoji nekoliko područja u kojima bi se praksa mogla poboljšati, no većina proizvođača imala je prihvatljive ili bolje standarde u gotovo svim proučavanim fazama – u planiranju, proizvodnji, transportu i skladištenju – pri čemu su biljni proizvodi pokazali bolje rezultate. Studija zaključuje da je općenito vjerojatnije da će biljna hrana za kućne ljubimce biti prehrambeno kvalitetnija i zdravija od mesne.
Nešto što smatramo posebno važnim: bez obzira na to kojom vrstom hrane (veganskom, vegetarijanskom, mesnom, suhom, mokrom, sirovom...) hranite svog prijatelja – raznolikost je ključna.
Preporučujemo povremene promjene marki i time i vrsta hrane (uvijek s postupnim prijelazom). Na taj način smanjujemo rizik od prehrambenih nedostataka, jer je manje vjerojatno da će se isti nedostaci pojaviti kod više različitih marki. Ovim pristupom također izbjegavamo vezanost za jednu jedinu vrstu hrane, što može biti korisno ako se kod životinje u budućnosti pojave zdravstveni problemi, npr. povezani sa starenjem, koji zahtijevaju posebnu prehranu.
Promjene ne bi smjele biti prečeste, jer i one mogu izazvati probavne tegobe – najčešće proljev. Ipak, važno je da prehrana ne bude jednolična i da se smanji mogućnost prehrambenih manjkavosti i s njima povezanih zdravstvenih problema. Jer – odgovornost je na nama.